Svim vrtićancima koji su nastavili pohađati naš vrtić i onima koji su se tek uključili u našu zajednicu želimo dobrodošlicu u novu pedagošku godinu te ugodan i bezbrižan boravak s puno lijepih aktivnosti i uspomena!
Razdoblje polaska u jaslice ili vrtić i za većinu roditelja povratak na posao nakon godišnjeg odmora i cjelodnevnog zajedničkog boravka cijele obitelji, nije toliko jednostavno.
Iako ga mnogi roditelji uzimaju zdravo za gotovo, vrlo je važno da posvetimo sebi i svom djetetu pažnju i podršku u tom procesu.
Mnogi će reći: “Kako su se drugi prilagodili, i tvoj će.”, ili “Što izmišljate toplu vodu, fantazirate i pravite od djece mimoze.”
Istina je da će prilagodba proći, ali nije svejedno kako prođe!
Djeci je u ranoj dobi potrebna naša blizina jer im ona daje osjećaj sigurnosti.
Sigurnost je temeljna ljudska potreba. Uz to, djeca se ne mogu regulirati (primiriti, doći do osjećaja sigurnosti) sama već smo im za to potrebni mi roditelji. Ako smo dovoljan broj puta tu da se primire uz nas kad je potrebno, onda se korak po korak uče primiriti sama. To se zove regulacijski krug koji utječe na sreću u našem životu, akademski uspjeh djece, odnose s vršnjacima.
Odlazak u jaslice ili vrtić je odlazak u nepoznato, bez roditelja. Mi znamo kako izgleda dan u vrtiću, na roditeljskom sastanku kažemo najbitnije informacije i mozak nam je dovoljno razvijen da u svojoj glavi možemo stvoriti sliku koja nas umiruje. Možemo objasniti sami sebi i tako si olakšati.
Djeca to ne mogu.
Reći djetetu: “Ideš u vrtić! Tamo će biti puno igračaka.”, nije dovoljno.
Potrebno je pripremiti dijete da mu taj dan ili tjedan ostajanja u vrtiću nije odjednom nov i nepoznat, nego da njegovo tijelo ima osjećaj kao da se to već dogodilo, kao da je poznato. Tako će doživjeti manji stres te se lakše prilagoditi.
Osim toga, važno je znati kako podržati dijete kad vrtić i jaslice krenu, kako odraditi sam rastanak, što napraviti kad dijete vrišti i plače, što mu reći, kako podržati njegove emocije, a postaviti granicu – jer u vrtić mora ići.
Zašto pripremiti sebe i dijete?
Ne samo zato da se dijete prilagodi što lakše pa da je i njemu i nama to razdoblje što bezbolnije, nego i zato što najveći utjecaj na dijete imamo upravo u takvim situacijama u kojima je teško, u kojima je dijete nesigurno i treba podršku.
Prilagodba je jedno od najbitnijih razdoblja u kojima možemo djetetu pružiti osjećaj da je sigurno, da mi jesmo tu i kad je teško, i da ćemo mu pomoći da se osjeća što sigurnije. Tada se mozak može razvijati dobro jer se on razvija kad se osjeća sigurno. Zato je povezujuće roditeljstvo – ono bez kazni, ignoriranja i vike, ali s granicama i uvažavanjem toliko važno – mozak uči kad se osjeća sigurno, kad osjeća prijetnju odlazi u mood za preživljavanje u kojem nema učenja, bar ne onog kakvog želimo.
Stoga svim sudionicima u nadolazećem razdoblju želim da razviju osjećaj sigurnosti, a s tim će doći i sve ostalo važno za rast i razvoj.
Ravnateljica Martina Kovač
Dv Pčelica Čazma
